__malo drugačija mama!__

Multipla skleroza je dio mene.Jako sam drugačija.Ali sam u prvom redu mama.ZVIR je to opaka.Al ne ujeda.Na Allaha me, zbog slabosti moje, a Snage Njegove...zbog prolaznosti moje, a Vječnosti Njegove , podsjeća.

11.02.2013.

To nije nikakvo čudo, osim ako je Istina čudo postala

Kad ti kažu da imaš multiplu sklerozu, to najprije zvuči kao da ti je neka teta došla malo u posjetu. To, kažu, nije nešto od čega se umire. Kao da ne zna svaki insan da se umire samo od smrti...

Poslije saznaš šta bi te sve moglo zadesiti i uspaničiš se, ali onda mjesto panike zauzme nada da neće baš tebe takvo stanje snaći.

Ko želi biti biljka, koja nikome ne ukrašava, već svakom narušava kvalitetu života??

Mi smo svi ljudi, kao i oni koji su zdravi. Imamo jednake strahove, želje i nade. Ali, s dijagnozom to nestaje. Ne zato jer je nestalo, nego zato što znamo da se na Mjesecu ne živi, pa se tako i pomirimo sa ograničenjima.

Međutim... Iako kažu da lijeka nema, ja tvrdim da ima. Ima, sigurno. Samo ga treba potražiti u pravoj "apoteci".

Često me pitaju oboljeli od ove zvjeri, šta ja koristim. Čime se liječim, pa sam tako dobro, tako aktivna, tako angažirana na raznim poljima...
Ne koristim ništa osim dove i oslonca na Uzvišenog Allaha.
No, to je Milost Njegova, koju On daje kome On hoće, i neprestano se zahvaljujem Gospodaru da je meni tu Milost podario, pa znam u svakom trenutku da Ga se ni sjetiti ne bih mogla, da mi nije On dao da Ga se sjećam, a onda mi za to još i nagradu obećao.

Kad ljudima kažeš: "Imat ćeš nagradu!" , to im zvuči kao nešto daleko, nešto na onom svijetu, nama nedokučivo za života. A nagrada jeste tamo, no ne izostaje ni ovdje. To može potvrditi svako ko se imao čast naći u zagrljaju ove lijepe vjere.

Jednom sam dovila da mi Allah vrati vid. Jedino On mi ga je i dao, i Jedini On ga može ponovo dati, nakon što je nestajao. Nisam sumnjala da može, niti da hoće. Ni sekunde. I ta nada me drži sve ove godine, jer kako god se vratio vid, Voljom Njegovom, znam da može i sve drugo. Za Njega ne postoji teško i nemoguće. Do mene je.
Tako...iskusila sam mali djelić ovoga o čemu čovjek govori. To nisu nikakvi trikovi ni magija. Ne, to je Allahova Riječ i Njegova Milost, a sva snaga i moć su samo kod Njega, i mimo Njega ne može biti ni jednoga, ni drugoga.

Voljela bih da ljudi koji, čitajući ovo, odmahuju rukom kao na "još jednu priču vjerskog fanatika", bar na trenutak osjete i spoznaju istinu. No, ne može ni to bez Volje i Milosti Gospodara, o kojima smo svi ovisni. Da je na mene računat, ja bih davno "pukla glavom priko svita", ali... onaj ko za Zaštitnika i Pomagača uzme Allaha Uzvišenog, neće biti ostavljen i napušten, ni kad sam sebe ostavi i napusti. Golemo je to.

Ovo je istina!

11.11.2012.

Oj, Krajino ponosita, evo tebi ašik-gosta ! :DD

Neke od vas, drage moje, pitale su kad ću u Krajinu.. BUJRUM !



09.07.2012.

baš kao da se tuđim perjem kitim ...

Ovdje dugo nisam pisala. I sretna sam zbog toga.
Sretna sam što mi je Allah dao stanje u kojem je moguć zaborav , a i taj zaborav kao blagodat...

E, pošto ja ovih dana hodam bez tabana... i čujem mono ( desno je zaspalo )... a ipak sam, Allahovom Milošću, obišla velik dio Bosne i dio  Sandžaka, i čula mnogo voljenih, poštovanih glasova... Bezobrazno mi je obazirati se na dijagnozu.

Kad dođem na mjesta u kojima me ljudi u ulozi promotora predstavljaju, bude mi bezvezno to što ja stvarno jako malo veze imam s njihovim doživljajem mene. Ali se obradujem. Obradujem se jer su oni takvi kakvi jesu, pa doživljavaju nekog toliko faličnog kao tako potpunog. Nije ovo nikakva lažna skromnost. Zaista, ja na ta mjesta dođem bez osjeta u stopalima. Bar u zadnje vrijeme. I bez da čujem one s desne strane, dok malo ne naherim glavu ko kakva nene kad hvata vijesti s Dnevnika... A oni govore o meni kao o nekom ko nije na pragu žestokog invaliditeta. Drago mi je da su ljudi sposobni vidjeti i sadržaj, ne samo ambalažu. Lijepo mi je biti okružena takvim osobama.

Multipla skleroza je mnoge moje kolege ostavila bez mogućnosti da se nasmiješe. Prije nekoliko mjeseci, ni ja to nisam baš čestito mogla. Bila mi je paralizirana desna strana lica ( opet).  I tako se ja smijem i smiješim, obradovana prilikom da opet mogu, a ljudi vide to kao hrabrost ili ne znam kako to sve još nazovu u svojim govorima... Koja hrabrost ? Samo koristim priliku. Pust je život bez osmijeha.

Glupo mi kad me neko zove da "održim predavanje". Stvarno. Volim poziv, ne volim naslov prigode. Kakvo predavanje ? Ja sam se već odavno predala. Kader je brži od naših sanja.

Skontala sam da mi je duša prebrza za ovo tijelo usporeno.

A onda čujem ocjene stručnjaka , na račun mojih slova u knjigama. I opet se radujem, čudeći se opet i iznova, Veličini Allahovog davanja. Koje je to čudo !  Nešto zbog čega pobirem zasluge, iako ni jednog trena zaslužna nisam. Kao kad ti neko donese bombonijeru, i ti je tako poklonjenu serviraš gostima da se oslade. Gdje sam tu ja ? Samo ruka koja je iznijela već gotov proizvod, već vrućim kahvedžijama.

A i ruka... prije dva mjeseca je ona bila na godišnjem. Umjetnost je oguliti krompir. TO je umjetnost. Jeste li to znali ?  Umjetnost baš kao i ovi stihovi koji se sami  nižu. Umjetnost koja nije od nas, već  potpuno upakovana hedija. Poklon. Možeš, jer ti je Svemogući dao da možeš.
Ne razmišljaš o tome kao nekom posebnom svojstvu sebe. Čista motorika.

Hmm...

Idem sad ogulit krompir, radosna što opet mogu. Ne, nisam vrijedna ! Samo koristim priliku. Da još koji put pred ručice i "mama, šta ima" serviram najukusniju hranu na svijetu. Maminu.

11.04.2012.

A šta to mi činimo da bude drugačije ?

Kuknjava. Obilježje današnjice. Taaaako ne volim kad netko o sebi non-stop priča kao o žrtvi! Ne volim plakanje nad sobom. Ok, razumljivo je da ponekad treba da se čovjek požali i da kaže svoje probleme i muke. Ali, živjeti sa stavom Kako je sve bezveze, kako nema dobra, i da je sve naopako... Ne znam, da li ljudi koji to rade, ikad postave sebi pitanje, koliko je do njih ?

Koliko je tako kako jeste, upravo zbog nas ?

 

Sad ću navesti nekoliko primjera, koji se mogu ili ne moraju svidjeti nekome od čitatelja. Ali, to su primjeri iz mog života, moje okoline, živog i neživog okruženja. Ne generaliziram, naravno.

 

Zove me jednom jedna sestra, koja je jako ugrožena, po standardima današnjeg "imanja dovoljno". neke su prijateljice poslale hedije 50 KM, kako bi joj olakšale , da može kupiti djeci malo voća ili tako nešto, za što inače nema novaca...mislile su.

Rekla mi je ovako : "Meni vaša milostinja ne treba ! Moja se djeca gađaju keksom, a po smokiju gaze !"

Možda je htjela reći da nije za sadake. Urezalo mi se to  u pamćenje, iako nikad nisam primila sadaku od nekoga...moja se djeca nikad nisu gađala keksom i gazila smoki.

 

Jednom su, na drugom mjestu i za drugu sestru, žene skupile nešto imetka. Koliko su mogle. Vjerujte, odvojile su od svojih usta, mnoge od njih. Darovale su od sebe, želeći Allahovo Zadovoljstvo, jednoj majci i njenoj djeci, za koju se smatralo da nemaju osnovne stvari. Onda je ona ( ta majka) otišla u prodavaonicu i nakupovala nekih bezveznih slatkiša, te donijela "darove" djeci onih koje su njoj dale da ima za život, bar osnovno što joj treba.Možda je smatrala osnovnijim dati drugoj djeci, nego kupiti svojoj ? I to je moguće.

 

Jednom se jednoj sestri skupljalo za osnovne potrepštine. Naravno ni ona  nikad nije tražila od nekoga nešto, ali teško je kad vidiš sestru da usred planine, hoda na temperaturi od minus petnaest, bez jakne ili kaputa. Nema. Kupile su joj kaput. Ne neki raskošan, ali nov i lijep. Ni same nisu bile u puno boljem položaju, ali imale su muževe, mislile su da im je lakše. Većina njih je nosila nešto što im je netko dao, naročito kapute. neke su čak nosile ono što im je dala ona koja je od nekog dobila, nakon što bi sebi uspjela kupiti kaput.

 

Nakon samo jedne zime, kada je nosila taj kaput, ona je opet hodala bez njega. Udala se, doduše. Pitale su je neke , pošto je jako hladno, zašto se ne utopli. Ona je rekla da nema što obući. A gdje je onaj kaput, pitale su je , čudeći se. Rekla je da je 'negdje tamo, smotan u nekom ćošku i struh'o od vlage jer ga nije nikako od zime ni pogledala'.Moguće je da je, prije siromaštva koje ju je zadesilo, ona navikla da ima nov kaput svake godine, pa je mislila da stari ne vrijedi...Sve je moguće.

 

Jednom su sestre skupile sadaku za bolesnu djecu koja žive sa samohranom majkom. Ona je uplatila vozački i kupila auto.Možda joj je to bilo najpreče, da bi uopće bolesnu djecu odvela doktoru ? Ili to, ili plaćaj taksi...dođe haman na isto.

 

Nekako imam osjećaj da nešto ne štima ! A zaista, toliko ima jadnih i ucviljenih ljudi, koji jedva čekaju da ih netko milostivo pogleda!Bolesni , gladni, smrznuti...i usamljeni.Najčešće ispaštaju i kusaju nepovjerenje zbog naših razočarenja , koja su od gore navedenih i sličnih vrsta.

 

Znam, nasuprot tome, ženu koja živi 'solidno' , po standardima "imanje solidnog".Ona svake godine nešto novo kupi. Nekad električni šporet, nekad garnituru za DB, nekad obnovi nešto od zidova ili oko kuće. Ima samo jedno izlazno odijelo. Ima jedan kaput koji joj je netko dao , nakon 15 godina što je supruga i majka. Njena djeca nose lijepu robu koju im je netko dao. Muž isto, nosi što mu netko od lijepih stvari koje  ne nosi da...Ono što po kući nosi, može se svesti na....netko ne bi ni pogledao. Ali, ona ima i sretna je.

 

Znam i jednu koja ima samo jednu torbu, i ne može zamisliti da bi ih imala više. Što bi s njima ? Ima ukupno dvije potkošulje i jedan korzet za rezervu, ako bi baš obje bile oprane u ista tri dana. Ima ukupno dvije pidžame u kompletu. Dvadeset godina ima istu posteljinu i ne nabavlja novu.Tako i šerpe. Ima samo jedan servis čaša. I samo jedan servis šalica za kahvu.Ima kaput. Jedan. I jedne čizme, koje nisu čizme, već nešto što mogu i djeca obuti po potrebi, ako im se smoči ono što imaju od obuće, kad je snijeg i kiša.Tako mi Allaha, smatraju je jednom od bolje stojećih i imućnijih u društvu !

 Nekome se u osnovne stvari ubrajaju : farba za kosu, manikura, frizura, parfem, šminka, zbirka torbica uz cipelice raznih boja ili odjeću raznih krojeva...Ok, nije problem. Osim u osnovnom.

Razlikujemo se i po tome, kao i po svemu drugome.

Da naglasim, uopće nije grijeh biti bogat ! Ne. Allah je Lijep i voli ljepotu. Allah voli da se na njegovu robu vide blagodati kojima ga je obasuo. I ništa nije problem,sve dok je ( kao što jednom reče hafiz Bugari ) , najskuplja cipela na nozi, a ne u srcu .

Ne mogu da se ne pitam, iako sam svjesna da realno postoje oni koji nemaju ili ne mogu, i nisu ničim tome doprinijeli, niti su krivi:

 

Da li je, ipak, imati i ne imati - često stvar odgoja, karaktera, obraza i ...da li je netko 'jadan' jer je zaista jadan, ili zato što mu ono što ima nije vrijedno ?

I da li je normalno odgovjiti djecu nikad im ne rekavši NE, NEMA ili NE MOŽE , a onda očekivati da budu zadovoljni, sretni i suosjećajni ljudi ?

Odličan mi je ovaj video! Pokazuje svu tugu i realnost ovog dunjaluka, u dvije i po' minute.A,istovremeno pokazuje ono što ljudi često rade. Iznesi djetetu vola pečenog, a ne normalan obrok. Udovoljavaj mu, traži ptičije mlijeko po svietu ! A onda mu pokaži tamo neke slike...stvarno će ga biti briga !

P:S: Onaj tko daje sadaku, uz iskren nijjet da da, mora biti spreman i na to da više nikad ne gleda ili ne upita šta je bilo s tim. Djela se vrednuju prema nijjetu. Za tuđe postupke nismo odgovorni. I ne smijemo dozvoliti da ono što nam se čini nepravedno ili neopravdano, utiče na nas negativno kad je odlučnost u pomaganju u pitanju. Svak je odgovoran za svoja djela. Ona se nama mogu činiti blesavim, ali to ne mora biti tako !

:(((((((((

 

30.03.2012.

Mora i ona, huda, jesti !

Došlo vrijeme da nahranim zvijer.

Ona je tako privržena meni, da ne jede nikog osim mene. Jednostavno sam najukusnija. Ovaj put gubim ravnotežu i ne mogu govoriti kako treba. Nekad mi se otčepi glas, a nekad nešto frfljam, uz to ne znam šta sam htjela reći, ili kažem jednu riječ koja nema veze s onim što sam , ustvari, htjela.

Djeca se igraju, žive, treniraju...

Svi nesmetano žive svoj život i zahvalna sam Allahu na tome. Mogu kopkati cvijetnjak i činim to, pomalo, svaki dan. Mogu se brinuti za domaćinstvo. Pokretna sam, vidim, čujem. Sretna sam zbog toga i zahvalna sam Allahu da nije gore.

Zaista ne bih voljela svojoj djeci biti okov oko vrata ! Nitko to ne bi volio... Nadam se da me Allah neće iskušati s tim stanjem, da njima onemogućim slobodu i živote, jer bi morali hizmetiti meni. Ne bi nitko drugi, sigurno. Opet bi sve palo na leđa moje divne kćerkice, koja sad ima malu maturu i sprema se polahko za svijet odraslih.

Ma, odrasla je ona odavno. Možda sam za to kriva, a možda zaslužna, ne znam. Samo znam da bih voljela da je više bila dijete...

Ovi moji muški ne zarezuju plaho. Oni valjda imaju neki kod u glavama koji im ne dozvoljava da to dublje razumiju. Večina našeg zajedničkog vremena svodi se na : "Moooolim te sine...", no oni su jednostavno - djeca. Pubertetlije. Njihova krv, hvala Svemoćnom, ne zna šta znači nemoć.

Voljela bih, dok sam živa, da budem od koristi a ne od zahmeta. Kao i svaki  drugi insan.

Nadam se da će i ova faza ubrzo proći, jer mi ide na živce kad jedva pogodim šećer i šalicu kahve da nekako onda pogodim usta. Ruka me ne sluša najbolje na kratke relacije :D

Možda je to samo znak za preusmjeravanje, ili da je vrijeme za duže puteve, one na većoj distanci ?

Želim svako dobro svima vama, koji  možda u panici ili strahu googlate tražeći odgovore na pitanje  šta je to multipla skleroza. Neprijatelj je manje strašan kad ga upoznamo. I kad ga, kao prisutnog, prihvatimo i naučimo s njim živjeti.

18.02.2012.

Uz dužno poštovanje prema prosvjetnim radnicima

Ima jedna  priča o čovjeku koji je bio vrlo ...čudan. Nije volio svoga komšiju. Dobio je priliku da mu se ostvare sve želje, ali što god poželi, da komšija dobije duplo. Pristao je , ne bi li zadovoljio ponajprije potrebe. Onda želje. Onda pohlepu. Gledajući kako njegovo dobro raste, bio je sretan. Ali ga je užasno smetalo što komšijino dobro raste duplo više.

Tako je jednog dana, kad mu je već bilo predobro, poželio da ostane slijep na jedno oko, samo zato da bi komšija ostao slijep na oba...

Uz dužno poštovanje prema prosvjetnim radnicima, pogotovo prema iznimkama iz mase ovih bezobzirnih današnjih "primjeraka", ova me priča još od prošle godine asocira na ove vaše štrajkove i potražnje prava preko leđa djece i roditelja. Mislili ste da ćete roditelje, koristeći djecu, natjerati da vas podrže ?

"A šta bi bilo roditeljima da stanu uz nas ? Kada će već jednom to učiniti ? "

Onda kad budete dostojni toga. Kad vam ne budemo trebali samo za ostvarenje vaših potraživanja, već kao ravnopravni partneri koje uvažavate u svakom smislu, pa i onda kada vam govorimo OVO. Jer, mi vas uvažavamo, iako su nam mišljenja suprotna.

Pravda se ne postiže čineći nepravdu drugome.

Naša djeca zbog njihovih igara na slijepo, propuštaju upisne rokove.

Od izjava tipa "nije nama zbog povećanja plaće, nego zato što su drugi dobili komad kolača, a mi nismo", do "odgajamo vam djecu koju nam šaljete svakakvu" , i ono famozno i jadno "ukinite potpuno škole, šta će nam obrazovanje" lupetanje ako im se netko usprotivi  , povraća mi se !

Postoje sistemi , put za podržavanje i rušenje sistema.

Tko god želi da se bori za prava koja misli da ima, neka to i čini, ali ne ugnjetavanjem i oštećujući druge !

Uz čast iznimkama, koje su ostale dosljedne moralu i etici ove divne profesije, zaista su pojedinci srozali nivo vrijednosti ovog zanimanja.

"Čistaćice imaju veće plaće od nas "- jedna od izjava. Koje čistaćice ? Pa, budite i vi onda TE čistaćice !

"Nismo se valjda školovali dok su drugi zabušavali,( oni su uvijek  bili i ostali vrijedniji od svih drugih profesija ) zato da nas danas ponižavaju ovakvim platama "- ...ccc...Kunem se da znam  (ne jednu ) osobu )koja godinama radi u školi, 'odgaja' djecu , samo sa srednjom školom. Ništa više od većine nas. Pa šta i da je fakultet ? Prošla su vremena kad je to bio nivo dostižan samo  rijetkima. Sad mnoge od tih čistaćica koje navode za primjer plaće, imaju fakultete. I sretne su da imaju bilo kakav posao.Šta hoće reći s tim 'čistaćica' ?? Niža vrsta ?  Radnici u tvornicama ostali su bez ičega, u Travniku rade u tvornici "Borac" pet mjeseci bez plaće...a moraju djecu slati u školu i obezbjediti im sredstva za produženje nastave zbog štrajka!

Nije vam sama titula, dragi prosvjetitelji, donijela  da uistinu to i budete. Definitivno nam djecu učite bezobzirnosti i tome da nije bitno sredstvo do cilja !

Način na koji svojim govorom i ponašanjem ponižavaju roditelje i djecu je niži od  neljudskog.

NE SVI, kažem za mnoge od njih. I oni bi više i bolje.

I mi bi, dragi nastavnici, više i bolje !

 "Trpimo huligane, udaraju nas, pljuju nas ..." Da, žao mi je, istina je to. Učenika ima svakakvih. Znamo, jer ih i naša djeca trpe. Ona ista koja sad trebaju propustiti upisne rokove, pa upisati šta im ostane, iako su osam godina, ili dvanaest godina, bili odlični i uzorni učenici. Jer bi vi nešto bolje.

Roditelji se boje reagirati i pobuniti, jer nikada nisu jedinstveni, pa strahuju da će djeca ispaštati od učitelja i nastavnika zbog njihove reakcije na štrajkove ... Toliko o tome da su učitelji drugi roditelji ( čast iznimkama ), iako bi trebali biti.Da, kažnjavali bi djecu zbog stavova roditelja, nije mi se jednom desilo ! Ali bez efekta, eto...Meni je važnije naučiti djecu da budu Ljudi, nego oni koji ugnjetavaju, ili pristaju da budu ugnjetavani.

E, sad... Ja mislim da bismo mi, poučeni njima, trebali pozvati na generalni štrajk učenika u periodu kada treba biti raspust ( osim nadoknade zbog vremenskih nepogoda ). Svi ! Pa neka oni odrađuju svoje. Rušit će učenike ? Davati neopravdane ? Da vidimo kome i kako će opravdati svoj takav rad. Mi smo im dozvolili da misle da su takva sila, da to mogu činiti bez posljedica .

Ni slučajno da mi se niko ovdje nije svađao ili vrijeđao druge, molim vas !

Budite konstruktivni ili brišem komentare, radi mira u kući.

Ja sam sve što mislite o meni, dragi prosvjetari ( "pa i mi radimo preko raspusta"), i ne zanima me šta ljudi koji su spremni na ovako prljave igre misle o meni !

Nadam se da mi se prijateljice nastavnice neće naljutiti, ja ih svejedno volim i svejedno pozivam na kontraštrajk ! Jer...tako nas uče svojim primjerom .:))

15.02.2012.

O čemu sanja Amar ?

Svako oboljelo dijete je moglo biti - naše dijete. Zato svako na neki

način doživljavam kao svoje... Ne mogu zamisliti stanje duše jednog

mladog tinejdžera, koji ne može ni disati normalno...Kakvi su njegovi

snovi, kakve njegove želje ? Ima li planove, uopće ? 

O čemu amar sanja ? Čemu se nada ? 

Zamišlja li svoju buduću ženu, djecu, ili radno mjesto ?

Razgovara li sa svojom majkom o svojim željama, ili se boji da će je

rastužiti ako joj spomene nešto što mu je , s bolešću koju ima,

nedostižno ? 

Bolest ne kuca na vrata, ne traži bujruma... 

Amare, ti si naše dijete ! Nećemo biti uskogrudni prema tebi inšaAllah ! 

 

Amar Šabović iz sarajeva rođen je sa teškom genetskom

bolešću-cističnom fibrozom. Bolest se manifestuje kroz česte

upale pluća poslije kojih ostaju trajne posljedice, te kroz

probleme sa varenjem. Oboljeli od ove bolesti moraju imati

30-40 % jači unos kalorija ,inhalirati se lijekovima koje sami

plaćaju i gotovo konstantno koristi antibiotike. Bolest je

progresivna i ne postoji lijek koji bi je zaustavio. Dječak živi

sa majkom i mlađim bratom.

Pošto se majka sama bori da prehrani porodicu nije u

mogućnosti kupiti sve što bi dječaku koliko toliko olakšalo

disanje i produžilo život.

 

 Kontaktirala sam Amarovu majku Minu. Sve je poselamila. Bilo bi lijepo

da ova porodica osjeti ljubav i brigu ummeta za njih. Bi li nam se moglo

desiti išta bolje, nego da budemo sebeb da Allahu zahvaljuju i na sedždu

mu padaju ? Neka tim nijjeto vođeni, pomognemo ovom momku i našoj

sestri, u Ime Allaha Uzvišenog, Opskrbitelja Milostivog !

 

 Novac ću ja skupljati, većina vas me zna osobno. Uplate onih koji mi

lično ne mogu predati ću primati isključivo preko Western Uniona, jer ne

želim imati nikakve račune na kojima se miješaju bilo čiji novci. Slikat

ćemo svaku transakciju ; čist račun - duga ljubav. Imamo donatora koji

će namiriti ono što ne uspijemo skupiti inšaAllah, u Ime Allaha. Bujrum,

sadaka briše grijehe, otklanja nedaće, a i unesti radost u srce muslimana

je Allahu od najdražih djela

 

 

13.02.2012.

tell me howwwww !

Kako motivirate djecu ?

Meni je odvratno ono "dat ću ti marku", osim u slučajevima kada se , recimo, slažu drva ili kopa korov ( kod nas seljaka), tada ih nagradim...Kontam, imat će osjeća za 'zaradi sebi' .

Ali mimo toga mi je bezveze da ih motiviram materijalnim nagradama.

Možda griješim...

A isto tako su mi glupe ( još gluplje, ustvari)  emotivne ucjene. "Hajde, pa ću te volit."

A, osim toga, od četiri komada djece, jedno mi je apsolutno nemotivirajuće . Nikako ga ne mogu potaknuti na reakciju. Ponekad mi se čini da je potpuno isto raspoložen kada mu dopuštam ono što želi, ili kad mu uvedem sankcije ...

Je li to baš samo do njihovog stupnja ambicioznosti, ili je to znak da je takav kakav je i  kvit ?

Ili to znači da je depresivan kako god okreneš ? A ne bih rekla, ne bih...možda ipak ?

Izluđujete li vi sebe ovakvim pitanjima ?

09.02.2012.

Zato što ...

je malo zvijeri spremno kititi se ordenjem najvećih zala, i "promovirati pravdu" slijedeći najkrvoločnije programe genocida, kao što su to oni i njihovi štićenici.

Ljudi imaju instinkte za održanje..Odrastanjem ih potiskujemo. Neke zaboravljamo. Zbog toga, ipak, svakoj lovini zvijer smrdi, ma kako se kamuflirala.

 Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. (Al-A'raf 96-99).

Manjak svijesti i savjesti  uvijek ide pod ruku sa nestajanjem. Destrukcija je autodestrukcija. Duša zna, zato diže zidove...koji, recimo, samo jednim poštenim snijegom bivaju  izbrisani kao moja avlijska ograda ovih dana :))

Ovo je moj odgovor na post od RA koji možete pročitati kliknete li nježno :D



31.01.2012.

Ma sve je nama jasno !

 Pogotovo ono što vidimo svojim očima...one ne lažu, jel de ?Na prvi pogled, sve nam je jasno.

Baš kao na ovoj dole slici, kad malo bolje ( dulje) pogledamo...




Stariji postovi

__malo drugačija mama!__


MOJI LINKOVI

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



She wakes up early in the morning with a smile
And she holds my head up high
Don’t you ever let anybody put you down
Cos you are my little angel


Then she makes something warm for me to drink
Cos it’s cold out there, she thinks
Then she walks me to school, Yes I aint no fool
I just think my Mom is amazing


BRIDGE/CHORUS
She makes me feel
Like I can do anything
and when she’s with me
there’s no where else, I’d rather be…


After School, she’s waiting by the gate
I’m so happy that I just can’t wait
To get home to tell her how my day went
And eat the yummy food, only my Mom makes


Then I wind her up cos I don’t wanna bath
And we run around the house with a laugh
No matter what I say, she gets her way
I think my Mom is amazing


BRIDGE/CHORUS


Then I wake up in the morning, she’s not there
And I realize she never was
And I’m still here in this lonely orphanage
With so many just like me


And as my dreams begin to fade
I try hard to look forward to my day
But there’s a pain in my heart that’s a craving
How I wish I had a Mom that’s amazing
Would be amazing



*(MS) je kronična neurološka bolest središnjeg živčanog sustava koji se sastoji od dva dijela: mozga i leđne moždine. Funkcija ovog sustava ovisi o stalnom i dovoljnom tijeku živčanih impulsa što osigurava normalno funkcioniranje cijelog orgRasprostranjenost MSanizma. Većini bolesnika znaci MS-e javljaju se između 20.-te i 45.-te godine života, bolest se rijetko otkrije u dobi prije 15.-te, a njezin nastup nakon 55.-te godine je izuzetan. Žene obolijevaju dvaputa češće od muškaraca. Učestalost bolesti varira u različitim krajevima svijeta, pa čak i unutar jedne zemlje. Bolest je češća u zemljama koje su smještene između 40. i 65. stupnja sjeverne geografske širine, vrlo je rijetka u tropima i na Dalekom istoku.

Unutar mozga i leđne moždine MS zahvaća aksone, dugačke produžetke živčane stanice koji povezuju različite dijelove živčanog sustava, prenoseći informacije između mozga i ciljnih organa, kao primjerice noge, oči itd.
AksonAksoni variraju u svojoj dužini od nekoliko centimetara do nekoliko desetaka centimetara, a okruženi su zaštitnom, izolirajućom ovojnicom, koja se naziva mijelin. Ta je ovojnica bjelkaste boje i građena je od tkiva koje sadržava masnoće i bjelančevine, a omogućava brzo, ravnomjerno i efikasno prenošenje živčanih impulsa duž aksona .
U MS-i pojedini dijelovi mijelinske ovojnice upalno reagiraju i propadaju, te se zbog toga ona smatra upalnomOštećeni akson, demijelinizacijskom bolešću.Kad je određeni dio mijelinske ovojnice upaljen i oštećen, prenošenje impulsa kroz akson je poremećeno, usporeno, isprekidano zbog čega poruke iz mozga dolaze na cilj sa zakašnjenjem, pogrešno ili ih uopće nema.
Sve donedavno, istraživanja ove bolesti bila su primarno fokusirana na gubitak mijelina. Današnja istraživanja pokazuju da i sam akson može biti ozlijeđen. Ovo otkriće omogućava istraživačima pronalaženje novih metoda u liječenju MS-e, kao što je primjerice primjena lijekova koji sprečavaju smrt živčane stanice i usporavaju ili čak prekidaju napredovanje (progresiju) bolesti.

Manje promjene koje zahvaćaju mijelinsku ovojnicu usporavaju provođenje živčanih impulsa i obično ne uzrokuju nastanak simptoma, ali se smatra da su odgovorne za nastanak opće slabosti na koju se često bolesnici žale.

Opisane promjene mijelinske ovojnice uzrokuju nastanak simptoma MS-e kao što su npr. slabost ili trnjenje ruke ili noge, ili pak smetnje vida. Na isti način može u aksonima nastati ”kratak spoj” što će uzrokovati nastanak različitih, čudnih senzacija (npr. iskrice ili bljeskovi u vidnom polju), pa čak i osjeta boli. Iz ovog proizlazi da simptomi MS-e ovise o mjestu zahvaćanja i jakosti upale mijelinske ovojnice aksona. To je razlog zbog čega su simptomi MS-e toliko različiti i zašto ih je teško predvidjeti. Budući da mozak i leđna moždina imaju velik rezervni kapacitet, mnoga područja upale mijelinske ovojnice neće dati nikakvih simptoma. Na mjestima nestanka mijelinske ovojnice nastaju ožiljci koji se nazivaju skleroza, plak ili lezij








free tracking


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
144122

Powered by Blogger.ba